Povratak na scenu

Prije nego što započnemo rezime, prvo želim da se zahvalim jednom velikom čovjeku i petrolhead-u koji je svojim finansijskim nesebičnim poklonom omogućio da @krex_sa vozi utrku nakon velike pauze. Također želim da se zahvalim svojoj supruzi Amili koja me uporno prati i živi moj “honda san”.

Iako desektovani, bez velikog dijela ekipe Heljko, Laki, Gogi, Toni, nismo propustili i ovaj event.

Nakon dvogodišnje pauze, napokon smo bili spremni da krenemo na put ka mostarskoj pisti, iako je krenuo kao takmićar Vedad Ocuz je i ovaj put pokazao zašto je jedan od najvažnijih članova kluba. Pored svog CRX-a na put je krenuo i sa svojom toyotom koju smo do krova napunili alatom i kako bi povukao prikolicu na koju smo natovarili CRX K20. Da bi bili sigurni da ćemo stići isprobati vozilo prije zvaničnog početka utrke ovoga puta smo vec u petak poslijepodne stigli na odredište sa ukupno četiri vozila, dva takmičarska i dva prateća. Ovim putem kao klub želimo da se zahvalimo organizatoru na savšenom eventu i vikendu.

Ovaj put pametnije

Za razliku od predhodnih sezona CRX je ovaj put bio spreman na totalno drugačijim postavkama…Da ne bi opet došli u situaciju da tek na stazi uviđamo greške i da zbog istih ne budemo u mogućnosti da nastavimo takmičenje zato smo u proteklom periodu pauziranja mnogo analizirali propuste i uradjeno je mnogo prepravki koje su na kraju auto doveli do potpuno novog nivoa, od olakšavanja šasije, pogonske gume, novi sistem napajanja gorivom, novi nitro sistem, radovi na trakciji koje smo opisali u nekim od prijašnjih postova i još mnogo sitnih radova.

Testiranje i prvi problemi

Odmah po dolasku skidamo auto sa prikolice i počinjemo sa probama. Nakon što se auto zagrijalo na radnu temperaturu ravnamo se na semafor, ozračujemo nitro i krecemo sa dugo isčekivanim testom. Auto je krenulo brutalno, bez imalo problema sa trakcijom i bez ijedne neželjene vibracije vec smo “napunili” prvu brzinu i prbacujemo se na drugu koja takodjer izvrsno vuče i u treptaj oka eto nas na granici treće. Prebacivanjem u treću vidim savršenu priliku da isprobam i nitro da li ce mašina progutati taj cuveni “shoot” od 100 konja.. Na momenat sve odlično ali vrlo brzo auto počinje da tone i rad postaje nervnomjeran. Vraćamo se do prikolice tovarimo auto i nas dragi prijatelj stari mostarski trkač Mesa Đikic nam ustupa svoju garažu kako bi revidirali i riješili problem. Čim smo počeli sa pregledom odmah smo uvidjeli problem, svijećice koje su bile u motoru nisu ni po jednom parametru odgovarale namjeni i bile su potpuno istopljene. Moram napomenuti da čim su čuli da smo u problemu, prijatelji Anes Rasčić i Adis Tatarovac su iz Sarajeva krenuli put Mostara i došli su do nas kako bi nam pomogli. Pregledali smo sve ostalo na podvozju dostezali sta je bilo potrebno, provjerili sve. Nekom ludom srećom nismo imali niti jedan problem na mašini i nakon kupovine odgovarajućih svijećica mogli smo da krenemo ka smještaju Motel Kolo koji nas svaki put prelijepo ugosti i trpi vec duzi niz godina.

Prvi dan utrke

Nakon ugodnog sna i prelijepog doručka u motelu stižemo na stazu, gdje organizator već polako priprema stazu za prvi trening. Kako su smislili da se treninzi vrše po sistemu par-nepar brojeva gužve nije bilo i sve je teklo u najboljem redu, takmičari su samo pristizali. Tada se dogovaramo da vozimo na najsigurnijim mogućim postavkama i da taj vikend utrke iskoristimo kao finalni test vozila za nastavak sezone. Tako da smo malo žrtvovali grip pa nismo ispuhivali slikove na optimalan pritisak, nismo koristili nitro niti jedan run iako smo prepakovali manje dizne od 30 KS. Automobili su se ponašali odlično, već na prvom run-u smo vidjeli da auto vozi niskih 12 sekundi bez ikakvih “power adder’s-a” tako da smo nastavili da vozimo sa vremenom ET 12,101 TT 12,325, dok je Vedad Ocuz vozio niskiih 15 sekundi sa autom koje ima potpuni enterijer i kretanjem iz prve brzine na kojoj znatno gubi na 60-ft.

Drugi dan utrke

Nakon sto smo prezadovoljni završili prvi dan utrke, jos jednom odmorni i opušteni ponovo smo na stazi. Čuvena nedelja, nepregledan red takmičara koji čeka na svoju prijavu i broj, publika već u dobrom broju prisutna, sve je najavljivalo jos jedan odličan dan pun adrenalina. Auta su radila bezprijekorno, motor, mjenjač, trakcija sve je bilo na najvišem nivou, vremena auta se nisu mijenjala, ono sto je najvažnije nama je to da auta imaju konstantu i svaki run imaju minorna pobojšanja, jer nakon duge pauze i prepravki na redu je tzv. “uvozavanje” Čestitam svim kolegama takmičarima, ogranizatoru i hvala publici koja je bila prisutna, do slijedeće utrke, vozite pametno i vidimo se.

Ako nisi čuo Joška, nisi bio u Mostaru

Ne mogu da ne spomenem našeg velikog prijatelja Jozefa Ambruža i da mu se i na ovaj način zahvalim za video.